Naslovnica Istaknuti članci Đole: Nije ih mnogo imalo takvu karizmu

Đole: Nije ih mnogo imalo takvu karizmu

Ako postoji kohezivni faktor na prostorima nekadašnje zajedničke države, onda je to na prvom mjestu njeno popularno muzičko naslijeđe koje živi i danas

101

Grad Novi Sad proglasit će Dan žalosti kada porodica Đorđa Balaševića, novosadskog kantautora čija je smrt pogodila region, saopći kada će biti sahrana, piše novosadski 021.rs.

Prethodno su, jučer, u Novom Sadu zastave spuštene na pola koplja. Mjesto i vrijeme sahrane za sada nisu poznati.

Đorđe Balašević preminuo je jučer u 67. godini života. Novosadski kantautor je tri dana prije hitno prebačen u bolnicu zbog upale pluća. Ljekari su se borili i pokušali su sve uraditi, ali njegovo srce prestalo je kucati jučer u poslijepodnevnim satima.

Nije mnogo muzičkih velikana bivše Jugoslavije imalo tako snažnu karizmu poput Đorđa Balaševića.  Davorin Popović, Kemal Monteno, Šaban Bajramović, Oliver Dragojević … i Đole.

Svakog od nabrojanih krasila je rijetko viđena autentičnost, za svakog od njih možemo reći da su suštinski oblikovali historiju jednog muzičkog i kulturnog perioda kojeg je baštinilo preko 22 miliona ljudi – bivših Jugoslovena i milioni onih koje su došli nakon njih.

Ako postoji kohezivni faktor na prostorima nekadašnje zajedničke države, onda je to na prvom mjestu njeno popularno muzičko naslijeđe koje živi i danas. Kao rijedak fenomen možemo posmatrati zanimanje s kojim današnje mlade generacije, rođene nakon raspada Jugoslavije, prate tekovine njene popularne kulture i identificiraju se s njima kao s „domaćom“ muzikom.

U ovom svjetlu možemo posmatrati kulturno naslijeđe Đorđa Balaševića. Njegov opus  obilježio je period od njegovog prvog singla objavljenog 1977. pa sve do početka treće decenije 21. stoljeća. To je muzička karijera koja je trajala 43 godine, a iznjedrila petnaest albuma i dvanaest singlova i preko stotinu pjesama.

Pjesma kojom je skrenuo pažnju na sebe kao originalnog kantautora je Računajte na nas. Spada u žanr revolucionarlnih pjesama, ali poruke koje je nosila uveliko su se razlikovale od ostalih pjesama ovakvog tipa: umjesto krupnih riječi, veličanja tekovina socijalizma i borbe slavnih predaka, ova pjesma je u prvi plan postavila savremenu omladinu. Prikazala ju je sa manama i vrlinama, stvari nazvavši svojim imenom. Svirati rock i slušati ploče nije baš bilo ponašanje uzornog omladinca, te 1978. godine, ali Balašević u refrenu ove pjesme kaže da uprkos ovim zapadnjačkim „devijacijama“  omladina Jugoslavije u svojoj suštini i dalje jeste onakva na kakvu je i Tito bio ponosan: Sumnjaju neki da nosi nas pogrešan tok, jer slušamo ploče i sviramo rock, al’ negdje u nama je bitaka plam, i kažem vam šta dobro znsam – računajte na nas.  

Upravo zbog istaknuto drugačijeg pristupa, pjesma Računajte na nas prihvaćena je kao neformalna himna generacije, a autor kao glasnogovornik i pjesnik jugoslovenske omladine.

U nekoliko godina koje su su uslijedile, Đorđe Balašević je izbrusio i potvrdio svoj jedinsveni stil.

Formu njegovog muzičko-poetskog izražavanja možemo posmatrati kao tipično trubadursku: Raskošnu poeziju u kojoj se isprepliću bogate pjesničke slike, upečatljivi likovi, neponovljivi događaji, životne lekcije, ljubavni jadi i čežnje u kojima smo se svi prepoznavali – ispjevavao je kroz jednostavnu, svedenu formu strofične pjesme s refrenom.

Njegova muzika nije bila komplicirana, lako se mogla reinterpretirati u melodijskom i harmonijskom smislu, a možda je i to bio jedan od razloga njegove omiljenosti. Svi smo mogli pjevati Đoletove pjesme, lako smo hvatali njihove akorde, stihovi i rime lako su ulazile u podsvijest, pa uz jednu gitaru i dobro društvo trebalo je tako malo za čaroliju.  

Takvu vrstu jednostavnosti mogu postići samo najveći – jer Đoletova jednostavnost nije posljedica nedostataka izražajnih sredstava, već njihove redukcije na najmanju neophodnu mjeru – tačno onoliko koliko je potrebno.

Njegov muzički izraz donekle se naslanja na folk balade Dilanovskog tipa, ali se zavičajno zaokružuje u Panonskoj tradiciji. U Balaševim pjesmama čujemo tamburaše, muziku  vojvođanskih Roma, stare šlagere, starogradske pjesme, poskočice, ali i iskreni rock. Iako je nastupao u različitim muzičkim postavama i bendovima, ipak za njegovu muziku možemo reći da je u svojoj suštini akustička.

Đoletove pjesme možemo opisati kao pjevanu poeziju koja je imala toliko snažan semantički smisao, da je uzdignuta na simboličku ravan.

Đorđe Balašević je i sam imao status simbola, nepopravljiv u vrijednostima koje je dijelio s publikom, nepokolebljiv u čovječnosti koju je iskazivao u turbulentnim vremenima, nepatvoren u svojoj skromnosti i nepretencioznosti.

Đorđe Balašević je pjesnik koji je, simbolički i filozofski, opjevao ono bratstvo i jedinstvo koje smo mi, njegova publika, željeli vidjeti u zjenici oka i sačuvati u svojim omladinskim srcima.