Naslovnica Lifestyle Keksići tako lijepi i unikatni da nam ih je žao pojesti (GALERIJA)

Keksići tako lijepi i unikatni da nam ih je žao pojesti (GALERIJA)

Proces izrade ovih čarobnih keksića jedetaljan i traži dosta vremena. Suzana kalupe gotovo da i ne koristi jer svaki keks oblikom i veličinom prilagođava ideji pa sve reže ručno

74

Keksići koje stvara Zagrepčanka Suzana Popić prava su mala umjetnička djela.

Ova 33-godišnjakinja odmah napominje da keksići nisu njezino primarno zanimanje, oni su nešto što radi za svoju dušu. Spoj strasti formiranih kroz vrijeme i kreativno odrastanje.

Suzana je, naime, završila Akademiju likovnih umjetnosti, a potom i Povijest umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Interes za umjetnost i stvaranje pratili su je, kaže, od malih nogu. Zato, između ostalog, danas uz stalni posao u jednoj firmi u slobodno vrijeme stvara “keksopriču”.

„Počela je prije 12 godina, u vrijeme dok još društvene mreže nisu bile izvor inspiracija kao danas. Esteta sam po prirodi, otkad znam za sebe, funkcioniram promišljajući tehnike, boje, oblike, teksture, sklad. Volim preciznost i proces koji nije jednostavan me naprosto ispunjava, priča Suzana koja se, kaže nam, jasno sjeća da je i kao dijete odlazila u školu, a onda jedva čekala doći doma kako bi realizirana neke kreativne ideje koje su se stalno kuhale u njenoj glavi.

To je taj stvaralački nagon koji stalno proganja. Bilo je tu svega, od crtanja do oblikovanja, bitno da se radilo rukama, a pamtim i svoje prve kolače u 2. razredu osnovne škole.

Pedesetak šarenih kolačića od plastelina, svaki je imao ime po tada aktualnoj seriji ili filmu. Pa se tako našao tu kolačić “Santa Barbara”, “Beverly Hills”, “Umri muški” itd… Mama je pokazala kolačiće mojoj tadašnjoj učiteljici Mirni, kojoj su se toliko svidjeli da ih je zadržala“, prisjetila se Suzana kroz smijeh svojih početaka u svijetu slastica.

U međuvremenu je proučavala i razvijala recepturu i tehniku, ali nažalost, kaže, ideja je uvijek više nego vremena za realizaciju, ali čak i kad ne radi, ona promišlja i kreira u mislima.

“Inspiraciju pronalazim zaista posvuda, to su glazba, priroda, ljudi, emocije, priče, filmovi, serije, odnosi, kulture, moda, život općenito… Gotovo da nema teme koja se ne može prenijeti u keksopriču“, kaže Suzana.

Proces izrade ovih čarobnih keksića jedetaljan i traži dosta vremena. Suzana kalupe gotovo da i ne koristi jer svaki keks oblikom i veličinom prilagođava ideji pa sve reže ručno.

„Kada je keks pečen, slijedi ukrašavanje kraljevskom glazurom i ručno oslikavanje, zatim sušenje i slaganje. Sve je jestivo i svaki je unikat“, kaže Suzana o svom hobiju i napominje da ne kopira već postojeće likove nego je dizajn svakog keksa rezultat mašte i vlastita “ilustracija”. (Zadovoljna.hr)