Naslovnica Istaknuti članci Makedonska diva otvorit će izložbu Alme Konjičanin: Kaliopi me je inspirisala za...

Makedonska diva otvorit će izložbu Alme Konjičanin: Kaliopi me je inspirisala za vrijeme izolacije

Ova talentirana slikarica osvojila je specijalnu Art nagradu stručnog žirija koja se zove „Oboi me" koja podrazumijeva i samostalnu izložbu slika nastalih u izolaciji na prvom velikom sljedećem koncertu Kaliopi koji će se desiti u Beogradu, a ova regionalna zvijezda otvorit će i Alminu prvu izložbu u Sarajevu

261

Talentirana slikarica Alma Konjičanin imat će veliku čast da njenu prvu izložbu u prijestonici Bosne i Hercegovine otvori čuvena makedonska i regionalna pjevačka zvijezda Kaliopi.

Alma Konjičanin rođena je u Sarajevu, ali je do svoje 28. godine živjela u Visokom gdje je završila osnovnu i srednju školu. Poslije završene gimnazije upisuje Pedagošku akademiju u Sarajevu, odsjek predškolski odgoj. Diplomirala je 2009. i iste godine dobiva posao u sarajevskom vrtiću „Pipi Duga Čarapa“ gdje radi kao odgajatelj i direktor i danas.

S Almom smo razgovarali kako je uopšte došlo do saradnje sa ovom pop-divom, pjevačicom i tekstopiscem, ali i o njenom životnom umjetničkom putu.

Kad si se počela baviti slikarstvom, ko je otkrio tvoj talent, jesi li imala podršku roditelja, prijatelja, nastavnika…?

  • Slikarstvom se bavim već desetak godina, a talent sam otkrila na jednoj likovnoj koloniji na Pelješcu. Odrasla sam u „umjetničkoj porodici” te cijeli život bila okružena bojama, platnima i likovnim alatima. Moja mama i sestra su slikale, a ja do te likovne kolonije, na koju sam otišla kao njihova pratnja, sam bila samo promatrač i kritičar njihovih djela. Međutim, kako jabuka ne pada daleko od stabla, nosila sam u sebi ono što do tada nisam ni znala da imam, a to je strast i ljubav prema slikarstvu te talent koji će se tu i pokazati, koji sam naslijedila od mame. Gledajući druge kako stvaraju odlučila sam i ja nešto da naslikam i tu je nastala moja prva slika za koju sam dobila odlične komentare od ljudi koji su istaknuti umjetnici u svijetu te poticaj da se i ja počnem baviti slikarstvom, što sam i uradila. Vjerujem da se sve dešava s razlogom i da naš talent kad tada mora izaći na površinu koliko god ga mi godinama zanemarivali. I mnogo sam sretna što sam ga postala svjesna i danas uživam u njemu. Slikanje je za mene nešto što me opušta, oslobađa, dopušta mi da pobjegnem u neke druge dimenzije, svoj svijet, gdje sam slobodna i mogu letjeti, mogu bez riječi pričati svoje priče i bojiti ih najljepšim bojama bez obzira koliko bezbojne bile. Od početka sam imala bezuvjetnu podršku svojih roditelja i sestre, prijatelja i moje tada profesorice, a danas jako dobre prijateljice, Maje Žmukić koja mi je od početka do sada veliki „vjetar u leđa”. 

Ipak nisi upisala Likovnu akademiju već Pedagošku. Zašto?  

  • Pedagošku akademiju sam upisala i završila zbog velike ljubavi prema djeci, ali sam i mišljenja da rad s njima oplemenjuje čovjeka, hrani mu dušu, inspiriše i pruža bezgranične mogućnosti za rast i razvoj te nepresušni izvor emocija i zadovoljstva, koliko god nekad stresan i zahtjevan bio. Vjerujte, koliko god ja njih učim, djeca uče mene još više. 

S obzirom da nemam formalno likovno obrazovanje, imala sam tu sreću da na Pedagoškoj akademiji imam Metodiku likovnog odgoja tri godine, tako da sam tu stekla sva potrebna osnovna znanja o umjetnosti, likovnim oblastima, tehnikama i materijalima, a ostalo sam saznavala sama stvarajući svoje slike. Mnoge tehnike sam probala, ali sam onda shvatila da mi, po mom senzibilitetu, najviše odgovara suhi pastel kao tehnika koju najviše i najradije koristim u stvaranju slika. Kad su vam ruke i lice prljavi od praha, kad vam prsti „glume” kist i kad sliku možete u potpunosti osjetiti i dodirom, ne samo okom i dušom…e to je poseban osjećaj.

Koji su najčešći motivi tvojih slika, šta te inspiriše, kakav ugođaj sebi moraš napraviti da bi mogla slikati?

  • Motivi na mojim slikama su većinom apstraktni aktovi i portreti. Volim da pričam priče kroz žensko tijelo, pokret, oči… ali ono što je bitnije od samog motiva i oblika jesu boje kojima iskazujem emocije.

Inspiraciju pronalazim sve više i više u sebi, događajima i ljudima oko mene, životu ali i muzici. Jedino što mi je potrebno da bi nastala slika su boje, papir, glava puna mašte i pjesma. Ni jedna slika nije bila planirana niti znam kad će šta nastati. Bilo je perioda u životu kad sam slikala svaki dan, ali i onih kad mjesecima nisam ništa stvarala. 

Da li si dosad izlagala i gdje, kakva je reakcija publike na tvoje slike?

  • Imala sam jednu samostalnu izložbu u Visokom koja se zvala „Ogoljena” i izlagala sam na još par grupnih izlozbi. Reakcija publike na moje slike su jako pozitivne i interesantne i  ono što je meni najdraže čuti jeste da moje slike nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. A to je ono što je najbitnije i što je bit umjetnosti, da u promatraču probudi ono što on nosi u sebi. Naravno uvijek imate i one ljude koji vam govore zašto ne slikaš nešto drugo. Na takve komentare se nasmiješim i kažem da je svijet pun tih drugih.

Može li umjetnik u BiH živjeti od prodaje slika, kakva su tvoja iskustva?

  • U današnje vrijeme i na prostoru u kojem mi živimo jako je malo razumijevanja za umjetnike i njihova djela. Umjetnost je, nažalost, nepošteno zapostavljena i čini mi se da smo se totalno okrenuli od nje i svega onoga što ima vrijednost. Malo je, vrlo malo onih koji mogu živjeti od prodaje svojih djela. Ne zato što nemaju kupce, nego zato što kupci ne razumiju da umjetnik, pravi, istinski, ne slika samo neki motiv na platnu, nego skriveni dio svoje duše, komadić srca koji se otkinuo, emociju koju je tamo prenio… A to ima svoju cijenu. 

Kako je došlo do saradnja s Kaliopi i toga da će ti ona vjerovatno otvoriti izložbu u Sarajevu?

  • U posljednje vrijeme sve moje slike nastale su inspirisane nekom pjesmom koja me dotakla i probudila u meni nevjerovatnu potrebu i želju da se likovno izrazim i oslikam svoj doživljaj iste. 

Tako je nastao i ovaj ciklus zadnjih slika inspirisan Kaliopinom umjetnošću. Naime, u vrijeme izolacije i pandemije kada smo svi bili odsječeni od normalnog života, jedina lijepa stvar koja se meni desila, bila su online druženja sa makedonskom pjevačicom Kaliopi na njenim društvenim mrežama gdje smo imali priliku svakog ponedjeljka, srijede, petka i nedjelje uživati u njenim mini koncertima i interaktivnom razgovoru s njom. Na jednom od njih, Kaliopi je iznijela ideju o KALIOPI FAN ARTU, online takmičenju za njene fanove. Ponudila je pet kategorija u kojima smo mogli da pokažemo svoje talente, stvarajući svoju umjetnost inspirisani njenom. Kako godinama slikam, a ona i njene pjesme su mi oduvijek bile inspiracija, odlučila sam da oslikavam svoje priče bojene njenim notama. Naslikala sam 15 slika i na kraju takmičenja osvojila sam specijalnu Art nagradu stručnog žirija koja se zove „Oboi me”. Nagrada koju su mi dodijelili ne samo da je kruna mog rada nego je i ostvarenje mog najluđeg sna. Ona podrazumijeva samostalnu izložbu mojih slika nastalih u izolaciji na prvom velikom sljedećem koncertu Kaliopi koji će se desiti u Beogradu.

Kaliopi i Konjičanin: Inspiracija i saradnja

Osim ove nagrade osvojila sam još jednu nagradu a to je da napravim izložbu U Sarajevu na kojoj će počasni gost biti Kaliopi i svečano je otvoriti. Koja čast! Mislim da se nikad ni jednom slikaru amateru ovo nije desilo i nemam riječi kojima bih joj iskazala svoju zahvalnost zbog toga. Ovu nagradu sam odlučila, zajedno s njom, podijeliti s još jednim učesnikom na KFA, mladim i vrlo talantovanim slikarom iz Tuzle, Ramom Tučićem. Nas dvoje ćemo napraviti izložbe u Sarajevu i Tuzli a Kaliopi će nam ih svečano otvoriti. Izložba će se zvati „Dona” a slavit će Ljubav kao najveličanstveniju emociju, Ženu kao najveličanstvenije biće i Umjetnost kao najveličanstveniju i bezgraničnu mogućnost stvaranja života i Kaliopi… jer D(ONA) je sve to! 

Izložba će se sastojati od dva ciklusa slika (mojih i Ramovih) inspirisanih Kaliopinim pjesmama. Kad će se te izložbe desiti još ne znamo, s obzirom da nam ova situacija s koronom još ne dozvoljava da pravimo planove konkretne, ali radimo na pripremama. Zaista vjerujem da ćemo što prije moći ugovoriti datume i mjesta održavanja, jer ja jedva čekam. I da pokažem uživo slike Kaliopi i da je zagrlim. A i Sarajevo da ima jedan kulturni događaj kakav mu i priliči. Napravit ćemo sigurna sam događaj godine.

Šta za tebe znači ta saradnja s Kaliopi i pobjeda na njenom izazovu?

  • Moram istaći, da Kaliopi ne samo da je velika zvijezda, nego je isto tako i veliki Čovjek koji zaista živi i radi da bi druge učinila sretnim. Na ovom takmičenju svakom nagrađenom je dodijelila nagradu kakvu je on potajno želio. Posvetila je svo svoje vrijeme nama, dala se u potpunosti, bila nam sunce koje je tjeralo sive oblake, spojila ljude s tri kontinenta i danas smo svi jedna velika „online” porodica koja slavi uspjeh svakog od nas kao da je nas licni. Mnogo sam sretna što živim u vremenu u kojem ona stvara, što je poznajem, što njenim primjerom mogu učiti kako biti dobar ČOVJEK i koje su prave životne vrijednosti…Umjetnost, ljubav, snovi i vjera.

Sad zamislite koliko ste blagoslovljeni, sretni i počašćeni, kad vam jedna takva istinska zvijezda ukaže tu čast da vaše slike predstavi na svom koncertu. Pa jel možete poželjeti išta više?! Ja ne! 

Na kraju, kakvi su tvoji planovi za budućnost?

  • O budućnosti ne razmišljam puno. Znam da ću i dalje sanjati najluđe snove i vjerovati u njihovo ostvarenje jer… evo… snovi se ostvaruju onima koji imaju hrabrosti da ih sanjaju…I da, slikat ću… stvarat ću…I radovati se… životu… i dobrim ljudima… i neizmjerno biti zahvalna na njima.