Naslovnica Istaknuti članci Selma Purić bez obje noge motivacija mnogim ljudima

Selma Purić bez obje noge motivacija mnogim ljudima

Dobila sam poziv ženske reprezentacije u sjedećoj odbojci, a isto tako i plivačkog kluba Spid. U životu nisam imala puno prilika da probam sportove, a sada pokušavam da nađem vremena za svaki sport, ispričala je Selma Purić

141

Selma Purić (24) iz Travnika primjer je kako se uz dovoljno volje i želje može postići sve. Rođena je bez obje noge, a danas je diplomirana arhitektica koja aktivno trenira i uživa u svemu onome što joj život pruža. Pozitivnog duha motivacija je velikom broju ljudi s invaliditetom da je prate i urade više za sebe.

Selmu je ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila u Sarajevu tokom treninga na koji dolazi iz Travnika. Nije joj to teško jer je, kako je kazala, želja veća od svake prepreke. S osmijehom na licu, puna optimizma i pozitivne energije ispričala nam je svoju životnu priču.

“Rođena sam 1996. godine bez obje noge. Tokom mamine trudnoće sve je bilo uredu, ljekari su govorili da je sve uredu, da je beba zdrava, međutim, ja sam rođena bez obje noge. Ljekari nikada nisu ni otkrili zbog čega se sve to desilo. Svi su to pripisivali ratu i stresu. S 5,5 godina pravim prve proteze i tada počinje moja priča i borba kroz život”, ispričala je Selma za AA.

Išla do kraja

Ne sjeća se mnogo stvari iz tog perioda, ali sigurno je bilo teško.

“Bila sam nestašno dijete. Pokušala sam sve što sam imala želju da pokušam. Pokušavala sam sve dok ne vidim da ja to zapravo ne mogu. Uvijek mi je bilo na neki način teško, jer moji vršnjaci zajedno rade neke stvari koje ja ne mogu. Tada nisam shvatala da možda postoje neke stvari koje mogu da radim, a oni ne”, kazala je Selma.

Uvijek je nastojala pronaći neki način kako će sve te situacije prevazići na najbolji mogući način. Na trening se odlučila tokom pandemije koronavirusa i lockdowna.

“Cijeli život sam bila pokretna. Uvijek sam kući nešto trenirala, ali nikada to nije bilo profesionalno, niti sam imala neki nadzor nad tim vježbama. Uvijek je bilo da nađem neku vježbu na internetu i radim. Cijeli život svoju težinu nosim na štakama i to je neki vid treninga”, ispričala je Selma.

Treneru Nedimu Babiću se javila u oktobru, novembru i tada je odlučila da vježba s njim. Kako je kazala, jedan od razloga za ovu odluku jeste što je dobila nekoliko kilograma, a to ne smije zbog svog stanja.

“Druga stvar je što smo u lockdownu svi bili zatvoreni u kući. Mišići su mi počeli da slabe i zato sam odlučila da se pokrenem i učinim nešto za sebe, da ne budem neko ko u budućnosti neće moći nositi ni ove proteze, koje mi omogućavaju osnovne stvari”, istakla je Selma.

Za Sarajevo se odlučila, jer u Travniku imaju teretane, ali sve su u potkrovlju.

“I onda je meni trening završen dok se popnem do te teretane i onda dalje više ne mogu. Nosim svoju težinu i proteze koje imaju sedam kilograma”, kazala je Selma.

Priča ove djevojke, njena želja i volja inspiracija su mnogim osobama s invaliditetom koje su, nakon što su vidjeli njenu priču, odlučili uraditi isto.

“Javilo se mnogo ljudi, većina je kazala da sam ih navela na razmišljanje, a ima i onih koji su se pokrenuli nakon što su vidjeli moju priču, nakon što su vidjeli kako se borim. Drugačije je kada je urođeni ili stečeni invaliditet. Ja sam rođena s tim, odrastala sam tako i čitav život sam se vodila kao osoba s invaliditetom. Nikada mi to nije predstavljalo problem”, ispričala je Selma.

Nikada nije psihički pala zbog toga, jer je živjela u zdravoj sredini.

“Bilo je nekih sitnica kojih se ne sjećam. Recimo, da gradsko obdanište nije htjelo jedno takvo dijete. Bilo je takvih situacija, ali tu su i drugi ljudi koji će učiniti sve da bi se osjećala kao svi ostali. Uvijek sam bila osoba koja će iz nečeg lošeg izvući dobro i pozitivno”, pojasnila je Selma.

Porodica podrška

U Švedskoj je razgovarala s psihologom koji je pitao koliko puta se pokušala ubiti.

“Nekim ljudima je to teško prihvatiti, pogotovo osobama koje su u nekom trenutku izgubile neki dio tijela. Ja sam odrastala s tim”, kazala je Selma.

Roditelji i sestra su joj najveća podrška.

“Dobila sam poziv ženske reprezentacije u sjedećoj odbojci, a isto tako i plivačkog kluba Spid. U životu nisam imala puno prilika da probam sportove, a sada pokušavam da nađem vremena za svaki sport”, dodala je Selma