Naslovnica Analize Slabim upravljanjem pandemijom Zapad otvorio vrata za jačanje uticaja Kine na Balkanu

Slabim upravljanjem pandemijom Zapad otvorio vrata za jačanje uticaja Kine na Balkanu

Kineska diplomatija u kontekstu distribucije medicinske opreme i anticovid vakcina privukla je veliku pažnju u svijetu, a posebnu u manje razvijenim regijama, poput Balkana

77

Jedan od glavnih uzročnika velike stope smrtnost tokom pandemije COVID-19 u zemljama Zapadnog Balkana su nedostaci i problemi zdravstvene infrastrukture. U periodu kada su jaka država i međunarodna saradnja iznimno važni, narodi tih zemalja su se najčešće osjećali usamljenim. Posve je jasno da će ta usamljenost i beznadežnost u kontekstu nabavke anticovid vakcina biti nastavljena i tokom 2021. godine. Baš na toj temi je zakazao Zapad koji sa tom regijom ima snažne veze, ali se nije uspio nametnuti efikasnom politikom, već pažnju u regiji privlači vakcinacijska diplomatija koju vodi Kina. Zapadni Balkan u globalnom sistemu pripada zapadnom bloku, ali decenijska sve intenzivnija saradnja sa Kinom mogla bi rasplamsati brojne rasprave u međunarodnom sistemu sklonom promjenama.

Uticaj pandemije na globalni sistem

Pandemija COVID-19 otvorila je burne rasprave o temama kao što su globalizacija, lokalizacija, nacionalne države i identiteti, kriza kapitalizma, međunarodni sistem i ravnoteža snaga. Političke, ekonomske, društvene i kulturne posljedica ovog procesa predmet su rasprava u različitim krugovima. Sjedinjene Američke države (SAD) i Evropska unija (EU) su, nakon dugoročne izgradnje imidža snažnih aktera, sada pažnju privukli politikama koje su pokrenule lavinu rasprava o narušavanju tog imidža u svijetu. Nedostatna borba zapadnih sila protiv pandemije, kriza sa zaštitnim maskama i vakcinama, jednostrane politike udaljene od solidarnosti, nedostaci njihovih zdravstvenih infrastruktura i još brojni faktori ojačali su očekivanja o dolasku do prevrata u međunarodnom poretku u vezi s Kinom, koja je često nazivana dalekom silom u usponu.

Kineska diplomatija u kontekstu distribucije medicinske opreme i anticovid vakcina privukla je veliku pažnju u svijetu, a posebnu u manje razvijenim regijama, poput Balkana.

Politički narativ doskorašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegov slogan “Amerika na prvom mjestu“ pokazali su da se SAD nije pozicionirao na lidersku poziciju kako je to međunarodni sistem očekivao u ovoj situaciji. SAD se u borbi protiv pandemije i njenih ekonomskih posljedica nije odlučio na okupljanje i ujedinjavanje snaga međunarodne zajednice, institucija i država, već se zatvorio u sebe, a to je zasigurno ugrozilo njegovu lidersku poziciju koju zauzima vojnom, ideološkom i tehnološkom prednošću u odnosu na druge sile. Uzme li se u obzir napredak Kine na bazi razvojnog modela baziranog na proizvodnji i izvozu, koraci koje u vojnom i političkom smislu pravi Rusija i haotično ponašanje Evropske unije u jeku pandemije, da se naslutiti da će nakon pandemije doći do početka procesa promjena u ravnoteži međunarodnih odnosa. Prvi period globalizacije karakteriziraju pojave kao što su saradnja, sporazumi o slobodnoj trgovini, sigurni globalni lanci opskrbe, podrška srednjoj klasi, jačanje demokracije i promocija globalne mobilnosti, a ta epoha bi mogla biti zamijenjena novim stanjem ravnoteže zasnovane na glavnim blokovima moći i produbljivanju globalnih nesuglasica u sjeni jačanja represivnih režima, lokalizma, populizma, društvenim podjela i pucanja lanaca opskrbe.

Krizna situacija koju je izazvala pandemija moglabi dovesti do toga da se nesuglasice na relaciji SAD – Rusija, EU – Rusija i, posebno, SAD – Kina pretvore u još dublju krizu globalnih razmjera. Jačanje autoritarnih režima i lokalnih ekonomija može pokrenuti proces takozvane globalizacije Kine, što bi krhke i slabe države učinilo dodatno ovisnim o Kini. Taj proces se može odraziti na još veću konkurenciju između velikih sila na Balkanu, regiji sa multikulturalnim, multinacionalnim i multikonfesionalnim državama koje još uvijek nisu okončale procese izgradnje države i njene integracije u međunarodne organizacije.

Projekat “Pojas i put” i Zapadni Balkan

Kina u proteklih pola stoljeća bilježi prosječni godišnji ekonomski rast od 8,8 posto i to je zemlja čiji je BDP premašio 15 triliona dolara, a vanjskotrgovinski suficit iznosi više od 535 milijardi dolara. Kina trenutno kontrolira 14 posto svjetske ekonomije, a sve više radi i na polju jačanja njene političke pozicije u svijetu. Zahvaljujući jeftinoj radnoj snazi i nacionalnoj ekonomskoj politici, Kina je uspjela preuzeti veliki dio svjetske proizvodnje. Kineska inicijativa “Pojas i put“ slovi za jedan od najambicioznijih ekonomskih i infrastrukturnih poduhvata u historiji čovječanstva i kao takav bi mogao izazvati promjene u ravnoteži snaga na globalnom nivou. Kineska vizija ponovnog oživljavanja “Puta svile” i spajanja Pekinga sa Londonom jeste u osnovi ekonomski plan, ali i ima veliki potencijal da epicentar svjetske politike preseli sa Zapada na Istok. Projekt koji obuhvata 65 zemalja za cilj ima da kopnenim i pomorskim transportnim mrežama preuzme dominaciju nad svjetskom trgovinom.

U kontekstu transportnih mreža koje su u planu projektom “Pojas i put”, Balkan se zbog blizine Evropskoj uniji nameće kao jedna od strateški najvažnijih regija. Ekspresni pomorski i kopneni put Kina – Evropa predstavlja glavnu inicijativu kineske vlade na Zapadnom Balkanu. Prostor za ekspanziju kineskog uticaja na Balkanu svakako da otvara i neodlučna politika koju u regiji vodi Evropska unija, a posebno na Zapadnom Balkanu. Prodor Kine u određenoj mjeri ima prolaz i zahvaljujući svojevrsnim simpatijama koje proizlaze iz socijalističke prošlosti ove regije. Luka Pirej i autoput Skoplje – Beograd – Budimpešta čine okosnicu kineskog projekta, ali čini se da zvanični Peking odlučno govori i o cijeloj infrastrukturnoj mreži koja uključuje i luke u Trstu, Kopru i Rijeci te autoput Bar – Boljare. Kina od 2012. godine sa zemljama Centralne i Istočne Evrope vodi mehanizam 17+1 u okviru kojeg ima redovne godišnje samite i tako održava prisne odnose i na institucionalnom nivou. Finansiranjem transportne infrastrukture i investicijama u energetici i industriji, strategijama baziranim na državama, Kina je uspjela za kratko vrijeme postati drugi ili treći trgovinski partner mnogih zemalja ove regije i dostići nivoe trgovinske razmjene koje imaju druge sile, uključujući Rusiju i Tursku.

Kineska vlada direktnim stranim investicijama povećava svoj uticaj i ovisnost zemalja regije. Te investicije se u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Crnoj Gori ogledaju uglavnom u kupovini. Takve investicije su povećana između 50 i 200 posto u nekim zemljama. Kineske direktne strane investicije su 2016. godine u Srbiji činile 7,2 posto od ukupnih stranih investicija u toj zemlji, a 2018. godine je njihov udio povećan na 14,83 posto. To povećanje je ostvareno kupovinom Željezare u Smederevu i kupovinom 63 posto dionica rudnika u Boru. Još jedan od procesa koji je Kina pokrenula u regiji kako bi zemlje učinila što ovisnijim o njoj je i zaduživanje tih zemlja. Krediti koje Kineska razvojna banka i Export-Import banka Kine nude za infrastrukturne investicije su u znatnoj mjeri povećale javni dug zemalja u regiji. Kina u ruci drži 22 posto od ukupnog javnog duga Crne Gore (671 milion eura), 14 posto ukupnog javnog duga Sjeverne Makedonije (714 miliona eura), 13 posto javnog duga BiH (1,1 milijardu eura) i 7,9 posto javnog duga Srbije (24,5 milijardi eura).

Nesumnjivo je da Srbija, sa kojim Kina ima bliske odnose, predstavlja ključnu zemlju sa aspekta kineskih državnih investicija na Balkanu. Pored važnog geografskog položaja, prednost Srbije je i to što je pokazala sposobnost kreiranja dijaloga i saradnje sa zemljama Evropske unije, Rusijom i Turskom, a isto to je pokazala i u odnosima sa Kinom. Zato Kina Srbiju i smatra strateškim partnerom za razvoj trgovine i ekonomskog razvoja. Odnosi između Kine i Srbije su dodatno poboljšani nakon što Rusija nije ispunila data ekonomska obećanja u regiji. Kineski predsjednik Xi Jinping je u junu 2016. godine posjetio Srbiju, čime je potvrdio da Srbiju smatra centrom ekonomskih, političkih, strateških, kulturnih i trgovinskih poslova na Balkanu. Kina i na međunarodnoj političkoj sceni podržava Srbiju, a telekomunikacijskom infrastrukturom podržava i vojsku, policiju i obavještajnu službu Srbije.

Odnosi koji je Kina razvila sa zemljama Zapadnog Balkana projektima na tragu “Puta svile” i dalje se ne mogu porediti sa odnosima koje je uspostavila Evropska unija. Sporedni ciljevi Kine da u regiji bude pandan Rusiji podudaraju se i sa ciljevima Brisela. EU je na Zapadnom Balkanu razvio niz mehanizama kojima ima i institucionalni monitoring dešavanja u zemljama koje nisu njegove članice. Ti mehanizmi postoje decenijama, a proces integracije tih zemalja se oduljio zbog nesuglasica unutar EU-a, pojave radikalne desnice i ostalih razloga koji su otvorili mogućnost drugim silama da se približe toj regiji. U tom kontekstu može se reći da EU sa zabrinutošću prati zbližavanje zemalja regije sa Kinom.

Vakcinacijska diplomacija

Čini se da se na Zapadnom Balkanu proces nabavke vakcina protiv koronavirusa utopio u zamršenu mrežu međunarodne politike, kineskih investicija i odnosa sa EU-om koji su puni uspona i padova. Iako Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Albanija prednjače u Evropi po stopama smrtnosti u jeku pandemije, te zemlje imaju veliki problem s nabavkom vakcina. Zvaničnici svih tih zemalja početkom mjeseca redovno najavljuju da naručene vakcine stižu krajem mjeseca, ali činjenica je da se na terenu ljudi ne vakcinišu. Albanija je do marta uspjela nekako vakcinisati oko 25.000 ljudi, u Crnoj Gori je vakcinu dobilo 3.000 ljudi, dok je Sjeverna Makedonija prve vakcine dobila krajem februara, i to kao donaciju iz Srbije. Isporuke vakcina i u BiH i na Kosovo također su u zastoju. Zapadni svijet, a posebno EU, nije pokazao dovoljno interesa za Zapadni Balkan u periodu pandemije, pa se sve više ljudi slaže sa izjavom srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je kazao da je evropska solidarnost bajka na papiru. Iako EU pokušava uravnotežiti tu percepciju najavom mnogih programa financijske pomoći, i dalje ostaje dojam da je to zakašnjela reakcija.

Posve je postalo jasno da Zapad svakim danom vidljivo gubi primat, a da istodobno rastu apetiti zemalja poput Kine i Rusije. Treba reći da je Kina diplomatskom propagandom odgovorila na napade koje joj je zbog pandemije COVID-19 upućivao bivši američki predsjednik Donald Trump. Kina je distribucijom medicinske opreme, lijekova, maski i kredita na Zapadnom Balkanu pokazala odlučnu nakanu da ovaj period iskoristi u svoju korist. U jeku rasprava o nacionalizmu u zapadnim demokracijama, autoritarne zemlje poput Kine, koje nemaju demokratsku opoziciju i javno mnijenje, distribucijom anticovid vakcina povećavale su ovisnost drugih država. Odnose uspostavljene projektom “Pojas i put” Kina je dodatno ojačala pokazanom brigom o zdravstvenoj sigurnosti na Zapadnom Balkanu. Stavljanjem Srbije u fokus regionalnih projekata, Kina je doprinijela da ta zemlja usmjerava regionalnu politiku. Sa 1,5 miliona anticovid vakcina isporučenih iz Kine i Rusije, Srbija jača percepciju koju kao država ima u regionalnoj javnosti. Predsjednik Srbije se nabavkom vakcina predstavio kao spasilac države, a simboličnim poklanjanjem ili nepoklanjanjem vakcina Kosovu, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i Crnog Gori došao je u poziciju da može uticati i na unutrašnje politike u tim zemljama.

Nedvojbeno je i to da je Zapadni Balkan suočen sa mnogim globalnim silama u jeku pandemije COVID-19 i transformacije međunarodnog sistema. U proteklih 20 godina i Turska je stalno jačala kulturološke, historijske i ekonomske veze sa zemljama regije i u jeku transformacije međunarodnog poretka povećala je svoj regionalni uticaj. Turska je pažnju u regiji privukla i slanjem pomoći u medicinskoj opremi na samom početku pandemije. Iako to u ovom periodu rasprava o moralnim i realnopolitičkim okvirima nije lako, preuzimanje inicijative i barem simbolično dijeljenje nabavljenih vakcina je važno i za Tursku u kontekstu jačanja njenog imidža u javnosti u regiji, ali i zauzimanja ravnopravne pozicije sa globalnim silama poput Rusije i Kine, piše Sevba Abdula za Anadolu Agency.