Naslovnica Istaknuti članci “To nikad nigdje nije bilo” – predstava o nama, sjećanju, nadi i...

“To nikad nigdje nije bilo” – predstava o nama, sjećanju, nadi i idealima

Bio je neko ko je zadužio generacije ljudi koji danas stvaraju u teatru, istakao je Dino Mustafić

39

Roman “Istorija bolesti” Tvrtka Kulenovića je osnova za pozorišnu predstavu “To nikad nigdje nije bilo” reditelja Dine Mustafića, koja će premijerno biti izvedena na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, a kojom će ova teatarska kuća obilježiti 100 godina svoga postojanja i rada. U predstavi, čija je premijera zakazana za 27. februar, učestvuje 13 glumaca i 5 autora.

Pakao o kojem govori Tvrko Kulenović u svom romanu je stvarni, historijski događaj, o opsadi Sarajeva u periodu od 1992. do 1995. godine, na jedan poseban način, dajući nam samo naznake, jer osim što govori o ratu, govori i o gubicima.

“Ovo je vrlo lična predstava. Tvrtko Kulenović je bio moj profesor, bio je profesor Darka Lukića koji je napravio scensku adaptaciju njegovog romana ‘Istorija bolesti’ koji nam je poslužio kao motiv za stvaranje ove predstave. Tvrtko je bio jedinstven čovjek, bio je profa, bio je erudita, bio je pisac, umjetnik… Bio je neko ko je zadužio generacije ljudi koji danas stvaraju u teatru“, istakao je Dino Mustafić, reditelj.

Priliku i čast da igra Tvrtka Kulenovića ima Slaven Vidak, koji je kazao kako nije imao kompleksniju i veću ulogu u svom životu.

Nikad većeg čovjeka nisam igrao. Pogotovo čovjeka koji je hodao među nama, ne tako davno, i zaista ja sam ukekećen, ali imam neko pozitivno uzbuđenje, pozitivnu tremu“, naveo je Slaven Vidak, glumac.

Muziku za predstavu “To nikad nigdje nije bilo” radi muzičar Damir Imamović, koji je kazao da je teško, ali i ljepo raditi muziku za teatar.

Kakav god da je proces, uvijek je izazovno za nas koji moramo da se prilagodimo tom procesu i viziji. Ja sam sretan da prilično dugo radim u Narodnom pozorištu i sa Dinom Mustafićem“, kazao je Imamović.

“Istorija bolesti” je roman o bolesti. Roman o gubitku svijeta i ideala u koje smo vjerovali. Bolan i emotivan. Osim što je radnja smještena u ‘90. godine, predstava se itekako može referirati na današnje vrijeme, vrijeme pandemije, vrijeme gubitaka voljenih.

Postojaće mnoge scene, koje rade na principu analogije sa vremenom kojeg danas živimo, a onda mi iz ispovijesti glumaca koji govore i svoje lične priče vidimo da je ovo vrijeme ponovo jedne globalne bolesti“, istakao je Mustafić.

Univerzalnost Kulenovićevog jezika oslikava se i u Mustafićevoj predstavi.

Ja ne mislim da je ovo priča o ratu. Ona jeste smještena, pritom uopšte ne branim ni izbor teme niti se branim od ovih što kažu ‘zar ćemo zauvijek pričati o ratu’. Ja mislim da je ona priča o gubitku“, naglasila je Vedrana Božinović, glumica.

Ja bih rekao da je teška tema koliko je i život težak. Kako život nije uvijek težak tako nije ni ova tema tako teška, jer je priča o životu“, naveo je Vidak.

Kako kaže redatelj predstave, to je glas čovjeka u suludom vremenu kada porodične smrti, kao bolni gubici, ostaju zabilježeni kroz hroniku ratnih događaja. To je predstava o nama, sjećanju, nadi i idealima