Naslovnica Istaknuti članci NAŠA PRIČA: Kako radi Aldinov softver za eliminisanje izborne krađe

NAŠA PRIČA: Kako radi Aldinov softver za eliminisanje izborne krađe

Blockchain je tehnologiju koja je javno dostupna, precizna i ne dozvoljava promjenu podataka nakon što se jednom kreiraju. Nisam siguran da li je baš svima „u interesu“ da glasački proces bude nemjenjiv, brz i transparentan. Ja bih iskreno volio da jeste, i da ćemo jednog dana imati stvaran demokratski i pošten izborni proces

667

Aldin Kovačević (24) iz Brčkog  potaknut medijskim izvještavanjem o krađi glasova na izborima u Bosni i Hercegovini, izradio je softver koji bi to spriječio. Kovačević je trenutno druga godina Master studija na Internacionalnom Burch Univerzitetu. Osnovnu školu je završio u rodnoj Bosanskoj Gradišci, a nakon toga je s porodicom preselio u Brčko gdje i danas živi.   

“Završio sam Richmond Park srednju školi u Tuzli (tadašnja Međunarodna srednja škola) sa odličnim prosjekom, nakon čega sam upisao smjer „Informacione tehnologije“ na Internacionalnom Burch Univerzitetu (IBU). Dodiplomski studij sam završio kao student generacije sa prosjekom 10.0, a trenutno sam druga godina Master studija na IBU na smjeru „Big Data“ (data science, analiza i obrada podataka). Pored studija, trenutno sam zaposlen na Univerzitetu kao sistemski administrator i studentski asistent, a također se bavim i freelance projektima u IT sektoru” , kaže Kovačević  na početku razgovora za Boljastrana.ba.

Zašto ste se odlučili da Vaš diplomski rad bude izrada softvera za elektronsko glasanje. Smatrate li da bi se odlučili za isti projekt da živite u nekoj drugoj zemlji?

Ideju za ovaj projekat dobio sam 2018. godine, u periodu nakon Općih izbora, dok sam još bio u potrazi sa temom koju bih mogao raditi za diplomski. Na TV-u i drugim medijima sam često slušao priče o ukradenim glasovima, nevažećim listićima, pogrešnim prebrojavanjima, itd. I onda sam došao na ideju: pošto je tačnost i transparentnost toliko bitan faktor u izborima, zašto u tu svrhu ne iskoristiti tehnologiju koja je javno dostupna, precizna i ne dozvoljava promjenu podataka nakon što se jednom kreiraju? Ta tehnologija je bila blockchain. Pošto sam već radio i imao dobro razumijevanje blockchain tehnologija zahvaljujući drugom projektu kojim sam se bavio u sklopu svog posla, „spojio“ sam te ideje i tako je nastao koncept VoteChain-a (kako sam nazvao svoj diplomski rad).

Kovačević: Voli izazove i rješavanje kompleksnih problema

Pored toga, za sebe mogu reći da volim izazove i rješavanje kompleksnih problema. Stoga sam želio i da za diplomski rad odabrem temu koja je interesantna, korisna i kompleksna, i da razvijem neki sistem koji bi eventualno mogao biti koristan i široj zajednici. Za to sam pronašao priliku kroz rad na ovom softveru.

Iskreno, ne znam da li bih se odlučio za isti projekat da živim negdje drugdje. Kao što sam rekao, ideja za ovaj projekat je ponikla iz aktuelnog problema koji sam prepoznao u našoj državi, u trenutku kada sam razmišljao o mogućoj temi. Možda bih u nekoj drugoj zemlji prepoznao drugačiji problem i radio na njemu. Svakako, želio bih da radim na projektu koji predstavlja neko konkretno, interesantno i društveno korisno rješenje.

Kako je ocijenjen Vaš rad, kakvi su komentari članova komisije?

Moj rad je naišao na veoma pozitivne komentare od strane članova komisije. Prije svega, u radu sam koristio tehnologiju o kojoj se ne priča (i ne zna) toliko puno u našoj zemlji, blockchain te je moj projekat bio nešto novo i inovativno u odnosu na većinu drugih diplomskih radova. Svi članovi komisije su dali pohvalne komentare nakon moje prezentacije i odbrane, i koncept koji sam predlagao im se svidio. Dobio sam par prijedloga o tome kako bih mogao nastaviti sa daljim radom i šta bih još mogao dodati u projekat te sam na kraju rad odbranio sa ocjenom 10.

Kako funkcioniše ovaj softver, na kom principu, pojasnite nam malo? Da li bi se on koristio za glasanje putem interneta, ili u okviru neke specijalne mašine?

VoteChain je zamišljen je kao online platforma za glasanje koja koristi „blockchain“. Blockchain predstavlja glavnu tehnologiju koja se koristi u kriptovalutama, poput Bitcoin-a i Ethereum-a. Blockchain je, najjednostavnije rečeno, javno dostupna i distribuirana baza podataka u koju se novi podaci mogu dodavati, ali se već postojeće informacije ne mogu mijenjati ili brisati. U kontekstu kriptovaluta, to znači da svaka obavljena transakcija ostaje trajno sačuvana i vidljiva svima, bez mogućnosti da je neko poništi ili kaže da se nije dogodila. Pored toga, blockchain može biti upotrebljen da bilježi i čuva razne druge važne dokumente, rezultate ili podatke. Jednom zabilježeni podaci se ne mogu mijenjati što ovu tehnologiju čini izuzetno primjenjivom u izbornom procesu.

Ukoliko bismo glasove (tj. glasačke listiće) tretirali kao podatke koji ulaze u blockchain, oni bi trajno i nemjenjivo bili sačuvani. Drugim riječima, bilo bi nemoguće tvrditi da su glasovi ukradeni, izmijenjeni, pogrešno prebrojani, itd; svaki glas bi nedvojbeno bio tu.  U ovom sistemu, glasanje bi bilo posmatrano kao transakcija. Ulazna transakcija bio bi glasački listić koji bi vlast (CIK) distribuirala građanima, a izlazna transakcija bio bi digitalno potpisan glasački listić koji bi bio dostavljen javno na digitalnu adresu određenog kandidata. Na taj način glas koji bi bio poslan određenom kandidatu bio bi trajno spremljen na blockchain-u.

Koristeći još par tehnologija povezanih sa blockchain-om, glasovi bi, osim nemjenjivi, bili i anonimni. Glasanje je zaštićeno kodom koji bi CIK dostavio glasaču. Zahvaljujući kriptografskim funkcijama, iako bi svi glasovi bili javno vidljivi, niko osim originalnog glasača ne bi mogao da „prepozna“ čiji je glasački listić čiji. Pored toga, svaki glas bi se bilježio u trenutku glasanja, te bi rezultati bili dostupni odmah i u svakom trenutku tokom glasanja. Glasati bi bilo moguće jednostavno, putem elektronskih uređaja, i transparentno, jer bi svi mogli vidjeti rezultate u istom trenutku, a sam sistem ne dozvoljava izmjenu rezultata i izborne krađe. O ovoj temi, i samoj prirodi blockchain tehnologija bi se moglo pisati još dugo, ali ovaj kraći osvrt predstavlja glavne koncepte i ideje iza VoteChain-a.

Koliki procenat bi trebala biti uspješnost softvera, odnosno za koliko posto, ako se može tako reći, bi izborne nepravilnosti bile smanjene?

Iskreno, nisam o efikasnosti softvera razmišljao kroz prizmu „procenata“. Glavni cilj ovog projekta bila je eliminacija određenih vidova izborne krađe i nepravilnosti. Ukoliko bi ovaj sistem bio u potpunosti prihvaćen (tj. zamijenio “tradicionalne” izbore sa papirnim glasačkim listićima), nepravilnosti kao što su ukradeni i izmijenjeni glasovi, nevažeći listići i pogrešno prebrojavanje mogle bi se u potpunosti eleminisati, jer ne bi bile moguće zahvaljujući prirodi softvera.

Da li mislite da će naša država prepoznati ovaj softver kao nešto što bi trebali primijeniti u izbornom procesu i šta bi se, osim Izbornog zakona, trebalo promijeniti da se to desi?

O korištenju na stvarnim izborima u našoj državi reći ću sljedeće: nisam siguran da li je baš svima „u interesu“ da glasački proces bude nemjenjiv, brz i transparentan. Ja bih iskreno volio da jeste, i da ćemo jednog dana imati stvaran demokratski i pošten izborni proces.

Pored izmjena samog Izbornog zakona, mislim da je generalna averzija našeg stanovništva prema društvenim promjenama jedan bitan faktor na kojem bi trebalo poraditi. Ljudi ne vole promjene ustaljenih sistema, pa makar one bile i na bolje, jer se plaše novog i nepoznatog ili se vode uzrečicom „ako nije pokvareno, nemoj ni popravljati“. Međutim, trenutni izborni proces u Bosni i Hercegovini itekako ostavlja (i treba) dosta prostora za poboljšanje i promjenu, ali se građani moraju prvo upoznati sa svim prednostima koje bi novi sistem donio. Stoga, smatram da bi također bilo potrebno izvršiti dodatnu edukaciju populacije o prednostima i korisnim aspektima glasačkog softvera, kako bi naišao na dodatno odobravanje i eventualno prihvatanje.

Zahvaljujući izradi softvera nedavno Vas je primio Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elvedin Okerić. Da li je još neko prepoznao važnost ovog projekta?

 Na početku, prva osoba koja je prepoznala potencijal mog projekta bio je upravo moj mentor na diplomskom radu, koji me je podržavao na svakom koraku, a kasnije i komisija na odbrani rada. Od njih sam dobio vrijedne savjete i ideje kako bih mogao nastaviti sa daljim radom. Pošto, iskreno, nisam osoba koja voli da se puno eksponira i priča o sebi, ovaj projekat je prošao relativno nezapaženo u javnosti do prije otprilike mjesec dana, kada je marketing i PR tim Internacionalnog Burch Univerziteta od mog mentora saznao o temi kojom sam se bavio . Odlučili su sprovesti intervju sa mnom o projektu, i podijeliti to na univerzitetskom portalu, a samim tim priča je ubrzo završila i u drugim medijima. Nakon toga, imao sam priliku pričati o svojoj ideji sa još nekoliko novinskih portala, a eventualno sam dobio i poziv da razgovaram sa Predsjedavajućim Skupštine Kantona Sarajevo. Pored toga, imao sam priliku da razgovaram sa prof. Mirsadom Hadžikadićem, od kojeg sam također dobio vrijedne savjete i ideje o mogućim daljim koracima. Sve u svemu, izuzetno mi je drago što sam primio pozitivne povratne informacije od svih izvora sa kojima sam stupio u kontakt, i uvijek mi je drago podijeliti svoju ideju sa svima koji su voljni saslušati (i pružiti konstruktivne savjete).

Kakvi su vaši planovi za izrađeni softver, hoće li on ostati samo na nivou diplomskog projekta ili ćete ga ponuditi tržištu? Šta mislite gdje bi on mogao polučiti uspjeh, ako već ne u BiH?

Kada sam tek radio diplomski projekat, bio sam već zaposlen i imao sam dosta obaveza oko projekata na poslu (i kasnije, projekata na magistarskom studiju), tako da nisam imao mnogo vremena da dalje razvijam ovaj softver. Međutim, drago mi je što moj projekat naišao na ponovni interes u zadnjem periodu, i volio bih da eventualno nastavim raditi na njegovom daljem razvoju. Što se tiče prihvaćenosti, volio bih da projekat naiđe na upotrebu u konkretnim situacijama. Moram priznati da je ovaj softver urađen kao „proof-of-concept“: htio sam dokazati da je nešto ovakvo izvodivo i isplativo, što smatram da sam uspio. Naravno, postoji još dosta stvari koji bi se mogle (i trebale) unaprijediti i dodatno osmisliti unutar samog sistema (npr. integracija sistema sa CIK-ovom bazom podataka; nešto čemu nisam imao pristup kao obični student), ali mislim da je početni projekat odradio svoj cilj. U međuvremenu, dobio sam prijedlog da sistem probam iskoristiti i plasirati na nekim manjim „nivoima“, npr. u izborima unutar kompanija ili organizacija, ili na nekom lokalnom nivou, što ću možda pokušati kada budem imao više vremena.

Zašto ste se odlučili da IT studirate na Internacionalnom Burch univerzitetu. Da li ste zadovoljni znanjem koje ste tamo stekli?

U srednjoj školi sam prvi put čuo za Internacionalni Burch Univerzitet. Kroz razne promocije Univerziteta i posjete istom, imao sam priliku vidjeti da IBU ima dobro razvijen IT smjer i iskusne profesore, te me je to (uz ostvarenu stopostotnu stipendiju) ponukalo da eventualno upišem i smjer Informacionih tehnologija na IBU. To je odluka koju nisam zažalio i veoma sam zadovoljan svojim iskustvom.

Stvar koja me se najviše dojmila je pristup profesora prema studentima, i želja da im se pomogne i bude na usluzi pri radu i razvoju. Ovdje bih posebno želio istaći svog mentora na diplomskom radu (i trenutno, na magistarskoj tezi) koji je već na prvoj godini fakulteta primijetio moj interes za programiranjem i dao mi priliku da sa njim radim na određenim projektima. Biti prepoznat od strane profesora i imati priliku za rad na nekom konkretnom projektu bilo je izuzetno motivirajuće i produbilo mi je želju da i dalje nastavim svoje usavršavanje. Pored toga, i ostali profesori su uvijek bili spremi ponuditi svoj savjet, ideju ili pomoć u raznim mojim idejama i projektima.

Također, mogu reći da sam zadovoljan i samim znanjem koje sam stekao na fakultetu. Program je bio aktuelan i raznovrsan, tako da sam imao priliku usvojiti osnove mnogih različitih oblasti u IT svijetu i eventualno formirati svoje preference kojima se želim dalje baviti. Naravno, IT (kao i mnoge druge oblasti) nije „statičan“; ne možemo po završetku studija reći da „znamo sve“ i da nam ne treba dalje usavršavanje. Tehnologije i softveri stalno napreduju, te za par godina naše znanje može biti „zastarjelo“, ukoliko i sami ne učimo i ne razvijamo se dalje. Smatram da mi je fakultet podario odlične osnove i potrebna znanja kako bih dalje nastavio raditi na vlastitom usavršavanju.

U svojoj biografiji za mnoga znanja navodite da ste samouki. Otkud interesovanje za IT, kad ste počeli programirati i postoje li neki stariji projekti i ljudi koji su Vam pomogli na Vašem putu, a koje treba spomenuti?

Ljubav prema IT-u mi se razvila kada sam se prvi put upoznao sa programskim jezikom QBasic u osnovnoj školi. Inače, oduvijek sam volio razmišljati analitički i pronalaziti rješenja za različite probleme. Kada sam se prvi put upoznao sa konceptom programiranja i shvatio da zapravo mogu „podučiti“ kompjuter da radi ono što ja želim i pomogne mi u rješavanju problema, znao sam da je to nešto čime bih se volio baviti na duže staze. Planirao sam upisati srednju školu za tehničara računarstva, ali sam spletom okolnosti završio u Richmond Park srednjoj školi. Iako programiranje nije bilo u fokusu nastavnog programa, srednja škola mi je dala izuzetno dobru podlogu za dalje studiranje, a i moj interes prema programiranju i IT-u je i dalje ostao snažan. Sve ovo je eventualno kulminiralo mojim upisom na Odsjek za informacione tehnologije, i mojim daljim radom.

Diplomski rad Aldina Kovačevića ocijenjen čistom desetkom

Što se tiče mojih iskustava, kao što sam naveo, zahvaljujući svom mentoru, prof. dr. Dini Keči, počeo sam raditi na prvim konkretnim projektima u oblasti Web programiranja već na drugom semestru prve godine studija. Naravno, to nisu bili neki projekti koji su „mijenjali svijet“, ali jednom studentu koji tek širi krila u svijetu IT-a praktično iskustvo bilo je itekako dobrodošlo. Nakon toga, imao sam priliku okušati se i u mnogim drugim oblastima. Na drugoj godini sam imao plaćenu praksu u firmi bSmart, gdje sam radio na razvoju ugradbenih sistema i Internet-of-Things (IoT). Veoma drugačije iskustvo, ali itekako korisno, jer me je podučilo novim tehnologijama i načinima razmišljanja. Na trećoj godini fakulteta pronašao sam prvi stalni posao, te sam u sklopu projekta došao u kontakt (a eventualno, i veoma dobro se upoznao) sa blockchain tehnologijom, koja predstavlja okosnicu mog diplomskog rada. Sve u svemu, moja trenutna pozicija, iskustvo i znanje rezultat su mnogobrojnih prilika koje sam iskoristio u toku školovanja i projekata na kojima sam radio.

Pored ovog svega  (a pretpostavljam, kao i svaki programer), u slobodno vrijeme radim na par hobi projekata u različitim IT oblastima, kako bih stekao nova znanja i usavršio svoje vještine programiranja.

Nezaobilazno pitanje je šta dalje? Planirate li ostati u našoj zemlji ili ćete nastaviti usavrašavanje i tražiti posao izvan granica BiH?

Za sad, glavni „kratkotrajni“ plan mi je da uspješno napišem magistarski rad i završim magistarski studij. Nakon toga, volio bih upisati i doktorski studij, čime bih kompletirao svoje obrazovanje. Aspekt pisanja naučnih radova i seminara, za što sad imam priliku na magistarskom studiju (i nadam se, kasnije na doktoratu) smatram veoma interesantnim. Kao što sam ranije rekao, oduvijek sam volio pronalaziti rješenja za probleme, a sada imam priliku i analitički pisati o tim rješenjima, te imati druge ljude koji će ih čitati. Na trenutnom poslu se bavim Web programiranjem i sistemskom administracijom, ali moj magistarski smjer je „data science“ (nauka o podacima). Stoga, u budućnosti bih se volio baviti nekom od tematika iz ove oblasti, kao što su npr. analiza i obrada podataka, mašinsko učenje, procesiranje prirodnih jezika (NLP), itd. Također, kao što sam spomenuo, volio bih dodatno raditi na usavršavanju svog softvera za glasanje i njegovom eventualnom korištenju na nekom od izbornih nivoa u Bosni i Hercegovini.

Trenutno, moj plan je da ostanem u Bosni i Hercegovini. Sve što sam dosad postigao u životu, postigao sam u Bosni i Hercegovini, i želio bih svojim primjerom, radom i zalaganjem dokazati da je za jednu mladu osobu moguće uspjeti na ovim prostorima. Što se posla tiče, smatram da u industriji kojom se bavim, IT-u, odlične prilike za posao postoje svugdje, pa tako i u našoj zemlji. Pored toga, tu je uvijek i prilika za freelance rad sa klijentima iz inostranstva, čime se mogu sticati nova iskustva, znanja i konekcije iz udobnosti vlastitog doma (i domovine).

Imate li poruku za mladićime/djevojke koji bi voljeli krenuti Vašim stopama?

Na kraju, želio bih možda da kažem par riječi o tome šta me je motiviralo da idem dalje i uspijem u svojim planovima. Pod rizikom da izjavim par „kliše“ rečenica pred kraj, rekao bih da je najbitnije imati jaku motivaciju i ustrajnost u svim planovima koje imate. Iskoristiću svoj primjer: kada sam tek došao na Odsjek za informacione tehnologije, nisam imao baš veliko predznanje programiranja, osim osnova koje sam pokupio u osnovnoj i srednjoj školi. S nekim vrstama programiranja, kao što su Web i blockchain programiranje, se nikad prije nisam susretao. Međutim, imao sam cilj i motivaciju: želim se baviti programiranjem i biti među najboljima u tom polju. I ustrajao sam u tom cilju: redovno sam učio, kako na fakultetu, tako i kroz druge dodatne materijale i vlastiti interes. U drugom semestru prve godine, počeo sam raditi na prvim osnovama Web projekata. Na drugoj godini fakulteta, dobio sam osmomjesečnu plaćenu praksu. Od treće godine imam stalni posao, gdje radim sa tehnologijama i materijom o kojoj samo godinu ranije nisam ni sanjao. Stoga, da rezimiram: uspjeh i napredak su itekako mogući. Najbitnija stvar je da sami sebi razjasnimo kojim ciljevima težimo, i čvrsto odlučimo da ustrajemo u našim nastojanjima. Ja sam u svojim dosadašnjim planovima uspio, a iskreno se nadam da će svi mladi ljudi koji žele da naprave ime za sebe u Bosni i Hercegovini uspjeti u svojim namjerama, uz motivaciju i upornost.