Naslovnica Analize ANALIZA: Šta ako Brisel od naše elite napravi pokretače promjena u BiH?

ANALIZA: Šta ako Brisel od naše elite napravi pokretače promjena u BiH?

Za provođenje ovih politika nužna je nova elita - istinski nacionalno, patriotski, demokratski, za promjene zainteresirana skupina akademskih radnika, politički angažiranih književnika, umjetnika, kulturnih pregalaca... mlade inteligencije (ne intelektualaca!)

228

Konteksti u kojima treba posmatrati političku scenu u Bosni i Hercegovini jesu, s jedne strane, ozračje kvazi-ideologije ovladavanja i raspolaganja javnim resursima – od prirodnih bogatstava i nekadašnje društvene imovine preko radnih mjesta u javnom sektoru i državnoj upravi do budžeta – što za cilj ima neometano / pravosudno neprocesuirano privatiziranje i eksploatiranje imovine i akumulaciju kapitala u privatnim rukama i zaštitu od utvrđivanja porijekla imovine, a sa druge, osiguravanje sredstava za finansiranje i sponzoriranje glasačkog tkiva.

Etnonacionalizam

Osim potpuno kapilarizirane javne uprave u kojoj su sva i svako radno mjesto uvjetovani pripadnošću / odanošću dominirajućoj političkoj opciji tu je i teško nabrojivo mnoštvo udruženja građana i populističkih skupina od boračkih udruženja do udruženja žrtava rata koji – svi – glasaju samo za neprekidan tok novca i sredstava, pri čemu ideje i ideologije – pogotovo ona o građanskoj Bosni i Hercegovini – nemaju mjesta ni kao tema za podsmijeh iako se neke od njih (poput one o jedinstvenoj i cjelovitoj BiH) pojavljuju kao dio javnog diskursa s jedne strane (bošnjačke), kao dio krinke „probosanstva“, a sa druge (uglavnom, hrvatske) kao materijal za stalno oponiranje, osporavanje, lamentiranje nad „majorizacijom Hrvata“ i uvjetovanje svih društvenih procesa ispunjavanjem njihovih maksimalističkih zahtjeva.

Etnonacionalizam, pritom, služi kao sredstvo kontrole raspoloženja i instrument stalnog održavanja napetosti i pažnje javnosti na „sporednim“ temama poput pitanja i problema individualne i opće (egzistencijalne) sigurnosti. Ne treba zanemariti ni činjenicu da etnonacionalizam služi i kao podtekst za formiranje etnički što je moguće homogenijih teritorijalnih cjelina koje će istovremeno služiti kao biračka baza / izborna jedinica i prostor neometanog raspolaganja javnom imovinom i jedni drugima toliko ići „na ruku“ da će se lahko steći dojam izvjesne koordinacije temeljem tajnih dogovora.

Premda postoje izvjesne naznake da se lideri etnonacionalističkih narativa sastaju i dogovaraju u vezi sa budućim aktivnostim u smislu zaoštravanja tenzija i međunacionalnih napetosti, cijenim da je ipak riječ o dugogodišnjoj usklađenosti interesa kojima nikakvi dodatni dogovori nisu potrebni.

Podtekst bošnjačkog etnonacionalističkog narativa, čiji je predstavnik Stranka demokratske akcije (SDA), jeste „islamizacija muslimana“ koja se odvija duž linije muslimanskog bratstva i turkofilije, a oslanjanjem na Islamsku zajednicu i paralelne polutajne organizirane sisteme – od derviških redova sa centralama u Turskoj do svih struja vehabijsko-selefijskog pokreta – oslobađanje / čišćenje svih elemenata koji se ne slažu sa tom politikom te koncentracije bošnjačkog stanovništva na što je moguće kompaktnijem teritoriju (bez obzira koliko mali on bio); srpskog (Savez nezavisnih socijaldemokrata – SNSD ali i sve ostale srpske stranke u RS-u) je očuvanje Republike Srpske; a hrvatskog (Hrvatska demokratska zajednica – HDZ / Hrvatski narodni sabor – HNS) je insisitiranje na ugroženosti svih vitalnih nacionalnih interesa Hrvata u BiH kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u cilju realizacije maksimalističkih zahtjeva od paritetnog učešća u vlasti u FBiH (bez obzira na zanemarljivo procentualno učešće u ukupnom broju stanovnika), preko insistiranja na TV kanalu na hrvatskom jeziku do zaokruživanja teritorija sa hrvatskom većinom u kvazi-entitet sa težištem na zadržavanju kontrole nad tokovima budžetskog novca.

Nijedna od tih političkih opcija nema ni ideju Bosne i Hercegovine izvan ovih okvira.

U tom smislu etnonacionalisti su i do sada, a i ubuduće će, koristiti sva raspoloživa sredstva – sa posebnim naglaskom na „sva“ – koja mogu podrazumijevati i ponavljanje određenih scena iz nedavne prošlosti na bilo kojoj razini kako međuentitetskoj: od neumjesnih i uvredljivih tweetova do pritisaka (stvarnih ili izmišljenih) na rijetke povratnike do čak izazivanja ili insceniranja oružanih sukoba ograničenih razmjera za što postoje pripremljene snage (vehbijski pokret s jedne /bošnjačke/ i dobrovoljačka udruženja, lovačke skupine i motorističke bande s druge /srpske/) strane)…ali i unutrašnjoj: u slučaju socijalnih nemira koje bi mogli izazvati, naprimjer, nezadovoljne skupine boraca (u FBiH). Nosioci etnonacionalističkih narativa spremni su pobunjenim bivšim borcima suprostaviti neusporedivo veći broj također bivših boraca ali organiziranih u boračka udruženja (njih više od 1.600 u FBiH) koje finansiraju i sponzoriraju veće desetljećima, osiguravajući njihovu lojalnost postojećem režimu. U slučaju sličnih događanja samo sa drugim akterima u RS-u, vladajuća struktura ima spremnu policiju ali, važnije, malu vojsku opremljenih, naoružanih i obučenih pripadnika zaštitarskih firmi.

Do tada, to tog odsutnog trenutka, iskoristit će sva raspoloživa sredstva iz svih domena instrumentarija demokratskog odlučivanja namijenjena uspostavi jednakopravnosti učešća predstavnika naroda u nezamislivo složenom – do nefunkcionalnosti kompliciranom – administrativnom sistemu koji je postao mehanizam blokade sistema donošenja odluka.

Put u EU

Trenutni pokazatelji snaga etnonacionalističkog narativa (njih tri) prema svim ostalim političkim snagama i strujama u zemlji ukazuju na činjenicu da su sva tri etnonacionalizma još uvijek i, kako stvari stoje, i ostat će, najjači politički / populistički narativi u zemlji.

Bilo da je riječ o postojećoj ili nekoj perspektivnoj konstelaciji snaga, sa sadašnjim društvenim uređenjem koje se, izgledno, neće promijeniti ni u narednih nekoliko desetljeća, BiH nema perspektivu izvan Evropske unije.

Razlika između postojećih i perspektivnih i eventualnih političkih snaga jeste u činjenici da trenutni ne razmišljaju ni o BiH ni o EU (iako su mnogima to dvije osnovne teme svih javnih nastupa, izuzimajući one namijenjene osnaživanju etnonacionalnih osjećaja i zbijanju glasačkih redova).

Perspektiva BiH bi se, u najkraćem, mogla svesti na petočlani ili petostupanjski plan / politika izraženih kao:


2. Hrabrost, vizija i politika za budućnost

3. Europeizacija nasuprot provincijalizacije, populizma i ekstremne (diktatorske) politizacije


4. Stručnost naspram klijentelizma, konformizma i konzumerizma


5. Evropski standardi ovdje… umjesto naših mladih tamo

Za provođenje ovih politika nužna je nova elita – istinski nacionalno, patriotski, demokratski, za promjene zainteresirana skupina akademskih radnika, politički angažiranih književnika, umjetnika, kulturnih pregalaca… mlade inteligencije (ne intelektualaca!) Broj 1. elita – kao temeljni i krunski preduvjet svih promjena – ostavljen je za kraj. Takva elita u BiH postoji, ali joj treba podsticaj EU da se oglasi i aktivira.